Archive for the Category »Life «

Vec neko vrijeme si zelim kupiti french press i neki dan sasvim slucajno kad sam bio u intersparu sam na polici iznad lonaca vidio frech press u plasticnoj ambalazi na kojoj pise “coffee maker” (LOL).
Odmah sam ga stavio u kosaricu i jedva cekao da dodem drugi dan na posao da mogu samljet ono malo Jamesovog winter blenda sta mi je ostalo i spravit sa french press metodom.
Dakle danas sam ujutro samljeo kavu na full grubo (koliko god mi je mlinac mogao grubo to samljet), dosao doma poslije posla i odmah sam se bacio na posao.
Danas sam prvi puta to radio i pio tako da bi volio cuti neki feedback usera koji inace piju kavu spravljenu french pressom.
Slijedio sam upute sa Square Mile stranice. Zagrijao sam press, znaci grubo mljeveno, ja sam stavio 21g na 0.30L vode, stavio sam prvo kavu u press i onda sam cekao da mi voda zakipi (koristio sam nasu zagrebacku vodu iz pipe), zatim sam tu zakipjelu vodu ulio na kavu i cekao 4min. da kava napravi svoju caroliju, i onda sam “ocistio” povrsinu kako na kraju nebi ostalo previse “mulja” od kave. Znaci napravio sam sve po Jamesovim instrukcijama.
Probao sam kavu i malo sam se razocarao, ocekivao sam vise od toga. Sad zbog cega ja mislim da to nije to:

1. Mislim da kava nije bila dovoljno grubo samljevena (najvise sto je compak k10 mogao samljet).

2. Koristio sam jako staru kavu ( 2 i pol mj. staru)

3. Koristio sam nasu vodu koja je jako tvrda ( dali bi bilo bolje da sam zakipio janu?)

4. Dali ima veze cije je marke press jer ja sam svoj kupio u sparu NONAME za nekih 50ak kn, dok James prodaje Hario press za 400tinjak kn?.

Pls neka mi netko pomogne…

19
Apr

Nesto sasvim drugacije od onog kaj je bilo ove godine kod nas. Pravo natjecanje i kvalifikacije za WBC; live stream link: http://usbaristachampionship.org/

EDIT: za one koji nisu gledali live natjecanje evo link sa snimkama: http://www.justin.tv/usbcscaa/b/262423664 (posudeno iz komentara Radoslava sa eliscaffe bloga)

Da ne pisem puno jer je Nik sve lijepo srocio, evo samo link.

Category: Life  Tags: ,  One Comment

Jucer na poslu sam cuo najbizarniju stvar sto se tice kave. Tako jednostavno a nikad mi nije na pamet palo. Uglavnom, sta se dogodilo; usla je gospoda jedna (mozda nekih 35) sa bebom u kolicima,
narucila 2 macchiata, za sebe i prijateljicu koja ce tek doc. Napravim ja macchiata, serviram na stol i vratim se u sank.
I nakon par minuta, gospoda se okrene i pita: “saka kave, koliko bi to bilo espressa?”. Meni nista nije jasno i pitam da mi obrazlozi na sto misli, napokon shvatim i kazem da bi to bilo oko 2 espressa.
I pitam koji aparat ima doma i mlinac jer sam joj htio objasnit da nije dobro u mlinac stavljati tako malo kave jer joj se nece samljeti kako spada. Kaze ona: “ma ne,ne, pitam da znam koliko espressa zapravo POJEDEM na dan!”.
Meni opet nista nije jasno i sad (long story short) krenemo u neku pricu jer sam bio zacuden. Uglavnom, zena JEDE kavu i stekla je tu naviku, kako ona kaze, dok je bila mala, njena baka je znala doma na tavi przit kavu i njoj je to toliko mirisalo da jednostavno nije odoljela da ne proba. I kaze “znala sam proc kraj sporeta dok baka nije gledala i zagrabit saku kave i odjurit i to kao chips jesti.”. I tako joj je ostala navika i nemoze bez da pojede saku kave na dan. 100 ljudi 100 cudi.

I meni nije vrag dao mira, i kasnije dok su mi svi ljudi iz lokala otisli, pred kraj dana, ja uzeo zrno kave i poceo zvakati. Iz prve valjda mozak percipira da se to ne jede i kao nesto fuj (jer nisam naviknut), pa sam htio ispljunut. Natjerao sam se da pojedem 2 zrna i nakon par sec., nakon sto nestane neka nelagoda, pocinje se okus osjecat. Meni je imalo okus na kiki-riki. Nije ni tako losa stvar, iako to necu prakticirati.

I sad bas idem citat po netu da vidim dal to ljudi zastvarno rade i nasao sam ovakve izjave:

“It is pretty good and very sweet. We used to roast the beans when we bought them green and serve it to the people but they did not like it as it was bitter to them. They also put in some great spices.”

“I would take a spoon of crushed roasted coffee and eat it.and that does NOT taste good.”

“Espresso beans with or without chocolate coating I love.”

EDIT: evo zadnja 2 dana pricam sa ljudima o kavi kao grickalicama, i izgleda da sam zivio u totalno neznanju i da to nije nis cudno. : /

Category: Life, coffee  Tags: ,  2 Comments

Razmiljao sam dosta o natjecanju. Necu ic na prvenstvo. Cuo sam razne price i da nitko nece ici od dosadasnjih natjecatelja. Cuo sam i da smo spali na to da organizacija prvenstva okolo ide sa vizitkama i trazi bariste koji bi se natjecali.
Nisam nikad bio na natjecanju i stvarno mi je bila zelja otici, ne zbog kompeticije vec da vidim kako je to stajati ispred aparata, drzati portafilter dok te netko ocjenjuje i gleda svaki tvoj pokret i svaku iskru ljubavi prema kavi. Nazalost iz prica sam shvatio da to kod nas vise ne postoji. Odnosno da ti sudci koji me ocjenjuju, ne ocjenjuju moju ljubav i vjestinu vec brand i logo. Da cak organizacija ne placa ni put i smjestaj tamo gdje bi mi trebali PREDSTAVLJATI Hrvatsku!

Cuo sam i da su na proslom natjecanju sudci stavljali secer u espresso. Rubbish Judges!
Pa zamisli, ja narucim npr. winter espresso blend od Jamesa, pricam o toj kavi: “vec u mirisu sam osjetio note marelice, marmelade i suhog voca. U okusu se osjeti badem, ljesnjak i kakao…”. I serviram pred sudca espresso i on mi stavi secer. Pa gdje to ima?! Cemu onda prica, cemu ljubav, cemu cup tasting prije natjecanja ako on stavi secer??

Ili u slucaju da ne stave secer (jer ga ja nebi servirao), popljuju me na score sheet-u jer nisam stavio secer uz espresso i espresso je bio kiselkast kakav treba biti. Oni ce mi napisat “espresso je kisel!” ili kak to vec ide.

Doci cu kao gledatelj, ali necu se natjecat iz gore navedenih razloga. GL HF!

Prvih par recenica bih htio posvetiti reklami za link: www.pravakava.com .
Ne zato sto su me tako trazili nego zato sto gospodin koji pise recenzije pokusava pokrenuti nesto; dignuti kulturu kave u Zagrebu i HR time sto pise o lokalima koji su po njegovom subjektivnom misljenju vrijedni naseg posjeta.
Pri tome mislim na to da su vrijedni toga da popijemo espresso ili cappucino u tim caffe-ima. Imam svoje neko misljenje o recenzijama, koliko su tocne i detaljne ali to nije bitno, vec je bitno da se gospodin trudi
pribliziti nam koliko toliko kvalitetnu kavu. Neka musterije budu vise kriticne, neka ljudi pocnu voljet kvalitetu a ne kvantitetu ili brzinu. O brzini i kvaliteti sam pisao u proslom postu.
Uglavnom pravakava je portal vrijedan vase posjete.

A sad imam neka pitanja i razmisljanja na glas:

Upoznao sam par nasih barista (kad kazem upoznao, onda mislim na to da smo se predstavili jedan drugome) i spravljao im espresso.
Svaki ali bas svaki od njih je stavio secer u espresso! Zasto?? Ne razumijem i nije mi jasno?! Sta je to neki talijanski obicaj?
Ako je, to nema nikakvog smisla. Ja sam nov u tome svemu, neki bi rekli “zelen” i upoznao sam se sa kavom prije nekoliko mjeseci.
Ucen sam da je kava cudo,kao vino, druga pokrajina-drugaciji okus. Neke su kiselkaste, neke gorkaste, neke izbalansirane, neke se piju iskljucivo kao SO, neke pak su bolje u kombinaciji sa drugim SO.
I ti svi carobni okusi nestaju u trenutku kad stavimo 5g secera u espresso. Ne shvacam onda svrhu tih svih divnih kava koje rastu u razlicitim podnebljima na razlicitim nadmorskim visina, ako mi na kraju svedemo to sve na neki tupavi slatki okus secera. Jel postoji kakva tajna? Kao u neke kave vise secera u neke manje? Zar kava kad se przi ne ispusta svoj vlastiti secer?
To je odprilike kao da ja narucim u restoranu neznam bubnut cu sad butelju d’arenberg-ovog “the footbolt-a” i napravim si bambus od toga. Apsurd!
Molio bi nekoga da mi objasni! U cemu je kvaka?

Idemo dalje! Kad sam spravljao espresso, receno mi je da sam sve super napravio ali da nebi smio prstima brisati one male ljevke na dnu rucke (spouts) iz kojih kava curi. Zasto ne?
Pa nekad mi kapljica ostane kad radim shot za shotom! I onda ako ne pobrisem kapne u cistu salicu prije nego espresso pocne curit! Zasto to nesmijem?
Sta se nekome gadi sto prstima diram to il kaj? Pa ciste su mi ruke, radio sam sa kavom prije toga a ne vani prao ceste i raznosio smece.
Pa perem ruke svakih par minuta. Jel postoji neki dobar argument zasto to nebi smio radit? Jel mjenja okus espressa?

Kad tampam, prvi pritisak napravim njezno i za 2-3 milimetra okrenem tamper jer imam osjecaj da mi tamper tek tad dobro sjedne i onda napravim drugi pritisak malo tezi da
dobijem kompaknost cake-a. Receno mi je da nije dobro da tako zakrenem jer torta pocne “plesat” po situ. Meni torta nikad nije plesala po situ i uvijek je bila kompaktna
nisam nikad radio sam gramazom manjom od 7g tako da neznam kakvi su slucajevi sa manjom gramazom. Tako da sad neznam.
U slucaju da mi torta ne “plese” po situ, jel onda smijem okrenut tamper?

Razmisljao sam nesto bas danas kad sam dosao iz onog lokala u kojem frend radi (o kojem sa pricao u proslom postu). Danas je frend radio sam ona 3 koraka koje sam spominjao, u GUZVI!
I razmisljao sam da pocnem volontirati po lokalima na svoje slobodne dane. Na nacin da nikome nikakvu pamet ne solim (jer nemam sa cime bas), nego na nacin da odradim neka 4 sati
u bilo kojem lokalu sa bilo kakvom kavom. Imam svoje pitchere i tamper i to je sve sto mi treba. Na taj nacin mozda ljudi nesto shvate. Iako bas u ovom trenutku dok pisem
mi je palo na pamet da onda poticem prodaju komercijalne kave a ne one koja zasluzuje bit podignuta. Ali suocimo se sa cinjenicom da ce komercijalne kave uvijek biti!

Neznam i sam vise kaj bi…

Da nebi opet zaboravio, pa sam se odmah bacio na pisanje. Igrom slucaja smo dobili ovu prekrasnu kavu.
Jedan svedanin ima svoj coffee shop “Blomqvists Espressobar” u Bruxelles-u i ima kavu svedske przionice “haugaard”.
Mi smo pili “The Underdog” espresso i smatram da bi to trebali podijeliti sa vama.

Crema na espressu je izgledala fenomenalno, ljesnjako-mahagonij boja.

Miris totalno opojan, na prvi miris sam vec mislima otputovao u tu skandinavsku przionicu i osjetio onaj miris kave kad se przi; svijeze, tiho…
Vec po mirisu sam znao da ce to bit ljubav na prvi gutljaj, onaj okus cokolade za kuhanje je cudo za mene. Jedva sam cekao da probam.
Laganim okretom dlana promjesao espresso, kava srednjeg tijela, taman po mojoj mjeri. Prvi sip i kako sam ocekivao, note cokolade za kuhanje, gorkasto-slatkasto u isto vrijeme.
Ovisnicki sam htio jos jedan espresso jer okus u ustima ne ostaje predugo. Probali smo odmah i macchiato i cappucino. Macchiato je odlican, probije se kroz mlijeko bas kako treba i mlijeko mu dodaje na slatkoci.
Sa cappucinom je bilo malo drugacije, espresso se ugusio u velikoj salici i nije se osjetio dovoljno, “not enough coffee taste”.

Dojam kave je 11 od 10 i sad jos vise zalim sto je kultura kave kod nas nikakva i svjestan sam toga da jos dugo ovako nesto kod nas necu piti osim ako narucim ili nam se posreci kao ovaj put .
Brazil i Ethiopia, moje dvije najdraze zemlje iliti 2to1. Dodite na espresso! :)

Category: Life  Tags:  One Comment

Post je inspiriran razgovorom koji sam vodio neki dan sa jednim prijateljem koji radi kao konobar i njegovim poslovodom.

Razgovor je poceo tako sto smo pricali nesto o kavi, i dosli do toga da u “lokalnim” kvartovskim bircevima nije moguce radit ispravano espresso.
Ta njihova teorija se podupirala argumentima kao sto su: “nemozes ljudima objasniti…“, “njih nije briga kakav espresso piju, bitna je brzina“, “gdje bi ja u guzvi stigao tako kavu radit i jos posluzivati goste” itd. …

Prije svega, ljudima odnosno gostima se moze sve objasnit, pa cak i oni koji su seljaci sa brda, sa pravim pristupom on ce shvatit sto je kvaliteta.
Kao sto sam gore napisao, radi se o kvaliteti tog espressa i ja garantiram da ja sa ispravnim nacinom napravim puno brze espresso i cappucino
nego oni sto imaju krivo isprogramirane tipke pa im espresso curi po minutu i pol. Bez latte arta ja smatram da konobari po kaficima i raznim bircevima bi sa ispravnim nacinom radili cak i brze.
I smatram da ce svaki gost radije pricekati 10 sec. duze za kvalitetni cappucino nego za neki “isfushani”.

Zasto nekad ne napravit usporedbu, staviti pred gosta njegov regularni cappucino pun zrakaste pjene nabacane zlicom (kao u vecini lokala), i staviti pred gosta cappucino sa micro pjenom,
mlijekom zagrijanim na pravoj temperaturi, ne pregrijano vec 5 puta. Garantiram da ce odabrat 2. cappucino i reci jos 3 svoja frenda da imate odlican capuccino.

Bas sam sa Matijom razgovarao neki dan i zakljucili smo da konobari i sankeri samo ispravno naprave 3 koraka da bi kava u Zagrebu bila puno finija.
Znaci 3 jednostavna koraka koja bi jako lagano trebala uci u rutinu:

1. SPLASH – kad izvadite rucku iz grupe i prije nego sto krenete prema mlincu na 2 sekunde stisnite gumb koji stiscete inace kad hocete pustiti vodu kroz kavu da curi.
Ta radnja nam osigurava da nam je sito na grupi cisce i da smo koliko-toliko ustabilili temperaturu grupe te da smo izbacili “staru” vodu.

2. TAMPING – Ako vec nemate tamper (malena stvarcica kojom stiscete kavu u rucki), koristite onaj na mlincu i lijepo ravnomjerno stistnite kavu. Voda je lijena
i ici ce tamo gdje joj se najmanji otpor pruza, pa ako nije ravnomjerno rasporedena kava u situ, voda ce proci tamo gdje je level kave najmanji i necete dobit ispravnu ekstrakciju.
3. PUSTANJE PARE – Prije grijanja mlijeka samo na sekundu pustite paru kako bi izbacili onu staru kondenziranu i po zavrsetku grijanja opet isto napravite kako bi izbacili
mlijeko iz pipca za paru i obrisite truleksicom (viledom). Svaki put kad grijete mlijeko i zatvorite paru pri zavrsetku pipac za paru povuce malo mlijeka, taj pipac za paru je spojen sa cijevi koja ide do vaseg boilera u kojem se nalazi para i voda (za caj i kavu). I sad zamislite kad svaki put ne obrisete pipac i ne ispustite paru. Koliko POKVARENOG mlijeka u boileru ima koje i vi samo kasnije pijete kroz kavu li caj.

Pocnimo od tih malih stvari i sitnih koraka koji su vrlo jednostavni i neprimjetni kad se naviknete. Dignimo kulturu kave u Zagrebu i HR.

Samo mali post cisto da se javim malo. U meduvremenu od zadnjeg posta od novosti ima to da sam si napokon kupio fotic koji sam oduvijek htio Canon EOS 450D i prvo na kaj sam mislio kad sam isao po fotic je kako cu sad moc fotkat espresso i kavu opcenito. Nesto kao James i Tim. : )

Priprema za CBC je pocela i napokon sam dobio ideju za “signature drink”, sad je jos samo treba izvest da osjetim to sta sam zamisljao da cu osjetit. Javim se uskoro sa jednim poduzim postom koji neko vrijeme vec pripremam a do tad sanjarim o ovoj “zvijeri”:

Al je ovo custom verzija…